Što je cesija i kako je provesti?
Cesija ili ustup potraživanja je pravni institut koji služi kako bi se potraživanje prenijelo s jednog vjerovnika na drugog. Riječ je o mehanizmu koji je dosta čest u poslovanju jer omogućuje fleksibilnost i zaštitu likvidnosti u poslovnom odnosu.
U sklopu ovog pravnog postupka poznajemo dva vjerovnika, onoga s kojeg prenosimo potraživanja (cedent) i onoga na kojega se potraživanje prenosi (cesionar).
Cesija se sklapa putem ugovora kojega uobičajeno potpisuju cedent i cesionar, a dužnik (cesus) se obavještava o promjeni vjerovnika.
Važno je naglasiti da ustup potraživanja putem cesije ne mijenja samu prirodu obveze dužnika, već pravnu osobu kojoj se duguje.
Kada provodimo cesiju?
Postoji više razloga zbog kojih se društvo odlučuje provesti prijenos potraživanja, a među najčešćima su poboljšanje likvidnosti, restrukturiranje dugova, osiguranje zajmova i faktoring.
Kako bi lakše i brže došla do gotovine, trgovačka društva nerijetko prodaju svoja potraživanja.
Posebice je to uobičajeno u financijskom sektoru gdje banke i druge financijske institucije kupuju potraživanja od drugih trgovačkih društava.
Cesija ili ustup potraživanja može poslužiti i za restrukturiranje dugova poduzeća koje time može ili smanjiti svoje dugove ili promijeniti uvjete otplate obaveza.
Kada je društvu potrebno osigurati kredite, banci ili financijskoj instituciji može ponuditi cesiju kao sredstvo osiguranja kod kreditiranja.
U procesu faktoringa cesija služi kako bi poduzeće prodalo svoja potraživanja faktoru, odnosno financijskoj instituciji koja potom preuzima odgovornost za naplatu tih potraživanja.
Zakonska osnova za cesiju
Cesija je u Hrvatskoj uređena Zakonom o obaveznim odnosima (ZOO) prema kojemu za valjanost cesije nije potrebna suglasnost dužnika, osim ako nije drugačije određeno ugovorom ili propisano drugim zakonom.
Za valjanost cesije ključni su neki od sljedećih uvjeta: postojanje valjanog potraživanja, obavijest dužniku o ustupu potraživanja, prava dužnika i ograničenja u prijenosu dugovanja.
Postojanje valjanog potraživanja u procesu cesije podrazumijeva da je potraživanje stvarno i da je utuživo.
Mogu se prenositi novčane i nenovčane tražbine, sadašnje i buduće tražbine te dospjela, nedospjela i zastarjela potraživanja.
Nakon sklapanja ugovora o cesiji, dužnik obavezno mora biti obaviješten o ustupu potraživanja. To se još zove notifikacija dužnika.
Treba napomenuti da kod cesije na cesionara (novog vjerovnika) s tražbinom prelaze i sporedna prava kao što je prvenstvo naplate, prava na kamate, ugovorna kazna, hipoteka i druga.
Pravo dužnika podrazumijeva pravo prigovora protiv cesionara, isto kao što bi imao i protiv cedenta, odnosno prvog vjerovnika.
Ograničenja u cesiji odnose se na tražbine čiji je prijenos zabranjen zakonom, na one tražbine koje su osobne prirode i vezane za osobu i koje se po svojoj prirodi ne mogu prenositi na treću osobu.
Zatvaranje potraživanja
Cesijom možemo zatvarati nedospjela i dospjela potraživanja, ali prilikom njihove provedbe treba pripaziti na datum valute plaćanja.
Kada je riječ o dospjelom potraživanju, prijenos potraživanja omogućuje novom vjerovniku da odmah zatraži plaćanje od dužnika. Naplatom dospjelih potraživanja najčešće se bave tvrtke za faktoring i naplatu dugova.
Kod nedospjelih potraživanja se također može provesti cesija, međutim kako bi naplatio potraživanje cesionar mora čekati datum dospijeća računa. Ovaj oblik cesije se najčešće koristi kao sredstvo osiguranja kod kreditiranja.
Upravljanje financijama
Cesija omogućava fleksibilnost u poslovnim odnosima jer se koristi za poboljšanje likvidnosti, restrukturiranje dugova i osiguranje zajmova.
Može se ugovoriti za dospjela i nedospjela potraživanja, što daje širok spektar mogućnosti za upravljanje poslovnim obvezama. Međutim, u modernim kompanijama umjesto cesije menadžeri sve češće biraju peer-to-peer (P2P) platforme koje spajaju tvrtke s kreditorima na online tržištu.
Razlika između cesije i P2P
Cesija i peer-to-peer (P2) platforma su zapravo različiti oblici financiranja i kreditiranja, iako oba omogućuju prijenos novčanih sredstava između stranaka.
Cesijom se potraživanje prenosi s jednog vjerovnika na drugog pri čemu se prodaju i dospjela potraživanja i to najčešće financijskim institucijama i tvrtkama za naplatu potraživanja.
S druge strane, peer-to-peer platforme su online tržišta koja povezuju zajmodavce (otkupitelje – investitore) sa zajmoprimcima, zaobilazeći tradicionalne financijske institucije poput banaka.
P2P platforme se mogu koristiti za osiguranje zajmova, investiranje u zajmove gdje pojedinci mogu ostvariti prihod na kamatama, diverzifikaciju investicijskih portfelja putem mikroinvesticija u različite zajmove.
Platforma PlatiMe
Prva svojevrsna P2P platforma u Hrvatskoj je PlatiMe koja omogućuje tvrtkama da ponude svoje nedospjele eRačune na otkup investitorima kako bi poboljšali likvidnost ili došli do kapitala za daljnja ulaganja.
Sudjelovanje na PlatiMe omogućuje direktno financiranje između pojedinaca bez posredstva financijskih institucija i bez suvišne papirologije.
Kao prva online platforma koja povezuje pošiljatelje eRačuna s otkupiteljima potraživanja, PlatiMe omogućava transparentne i fleksibilne transakcije između brojnih sudionika na digitalnoj platformi.
Naime, na PlatiMe i dužnik može postati otkupitelj svog potraživanja jer za razliku od cesije ostvaruje pravo prvokupa nedospjelog računa i to uz diskont.
Riječ je o procesu koji zovemo prijevremeno financiranje jer se otkup potraživanja dogovara direktno između pošiljatelja i primatelj, bez posredstva financijskih institucija.
Hoćete li za jačanje likvidnosti izabrati cesiju ili P2P platformu, ovisi o nastaloj poslovnoj situaciji jer, iako oba sustava uključuju prijenos novčanih sredstava, djeluju na različitim principa jer se putem PlatiMe mogu prodavati isključivo nedospjela potraživanja sudionika na platformi.